Inženjeri strojarstva Roman Babić (INA), Mario Cikojević (CEMEX), Petar Dalbello (Adria grupa) i Ivan Skomrak (Pfizer), prvi hrvatski certificirani Europski stručnjaci upravljanja održavanjem (ESUO), bili su u središtu pažnje Interaktivne radionice o izobrazbi ESUO koja je održana zadnjega dana Savjetovanja 2017 Hrvatskog društva održavatelja, 17. svibnja u Hotelu Olympia u Vodicama. Tako je obilježen značajan uspjeh polaznika edukacije, ali i projekta HDO-a koji je početkom ove godine organizirao prvu edukaciju ESUO, a potom i certifikacijski ispit.

Nakon izlaganja prvih hrvatskih certificiranih Europskih stručnjaka upravljanja održavanjem i predsjednika HDO-a na Savjetovanju 2017 u Vodicama, razvila se vrlo živa diskusija s puno pitanja.

I prije službene promocije naših prvih Europskih stručnjaka upravljanja održavanjem, koja će se održati na ovogodišnjem međunarodnom savjetovanju "Održavanje 2017" od 15. – 17. svibnja 2017. u Hotelu Olympia u Vodicama, naši certificirani stručnjaci pojavili su se u društvu svojih kolega na stranicama EFNMS-a.

Tijekom devet tjedana punih stotinu i pedeset sati, ne računajući radne posjete pogonima ZET-a u Zagrebu i Tehničke služba Croatia Airlinesa u Velikoj Gorici, provelo je šest sudionika na izobrazbi Europskog stručnjaka upravljanja održavanjem (ESUO) u organizaciji Hrvatskog društva održavatelja, u prostorijama HIS-a u Zagrebu. Puno smo već, iz tjedna u tjedan, pisali o programu, predavanjima, o čemu možete čitati niže na ovoj mrežnoj stranici, no zanimalo nas je što o izobrazbi po programu EFNMS-a misle sami polaznici izobrazbe.

Primjerice, koliko im je u stručnom pogledu koristilo sudjelovanje u izobrazbi ESUO po programu EFNMS-a ? Ili, mogu li se novostečena znanja uspješno primijeniti u praksi?

– Stekao sam dosta novih stručnih znanja, posebno u dijelu proračuna raspoloživosti, pouzdanosti i funkcionalnosti složenih tehničkih sustava – kaže nam Roman Babić, dipl. ing. / univ. spec. mech. – Posebno bih istaknuo vrlo korisna predavanja iz područja informacijskih tehnologija u održavanju, kao i vježbe iz tehničkog engleskog jezika. Stečena znanja se mogu praktično primijeniti, nadasve iz područja organizacije i upravljanja održavanjem te uvođenja CMMS-a. Pojedini predavači dopunili su teoretska predavanja stvarnom problematikom i primjerima iz vlastitog iskustva u održavanju, što se pokazalo vrlo korisnim jer je primjenjivo u našemu radu.

– Posebno bih pohvalio – nastavlja Babić – visoku tehničku razinu opremljenosti, literature, kao i ugodnu atmosferu na nastavi svakodnevno popraćenu izvrsnim cateringom. Preporučio bih još više terenske nastave na kojoj polaznici imaju priliku upoznati nova područja i razmijeniti konkretna iskustva u primjeni održavanja.

Mario Sinanović ing. stroj. / struč. spec. ing. el. smatra kako se dosadašnji stari trendovi održavanja u dobroj mjeri koriste uslijed nedovoljne edukacije održavatelja, te postavljaju segment održavanje u niži rang unutar poduzeća. Krivo poimanje održavanja donosi konstantnu borbu s menadžmentom oko troškova uz česta nerazumijevanja: „Kako to sad ne radi?“.

– U stručnom pogledu sudjelovanje na izobrazbi ESUO otvorilo je pogled na novu dimenziju unutar održavanja i gospodarenja imovinom – kaže Sinanović. – Svatko tko se želi baviti održavanjem treba težiti poboljšanju tehničkog sustava, inovacijama, raspodjeli troškova, konstantnoj edukaciji svih zaposlenika …, što je na izobrazbi i obuhvaćeno. Svi održavatelji imaju konstantan problem oko troškova. Danas možemo lako i jednostavno iskazati i preko tablica prezentirati podatke kako održavatelji malo troše, znatno ispod postotka koji je propisan. Nove tehnologije koje se obrađuju na izobrazbi mogu puno toga promijeniti u svakom poduzeću u kojemu zaposlenici imaju želju i volju za napretkom. Ukratko, to predmnijeva uvođenje jednog od mnogih koncepata organizacije rada (Lean menadžment, TPM... ), nadzora i upravljanja tehničkim sustavima (samoodrživi sustavi), integracije CMMS-a s ERP-om i korištenje drugih bitnih i kvalitetnih alata koji mogu biti korisni u praksi. Stečena znanja se mogu prenijeti (educirati zaposlenike) i/ili odmah primijeniti te uz primjenu znanja promatrani sustav će se transformirati i zasigurno poboljšati. Stečena znanja ne mogu se dijeliti i prenositi ako sustav u kojem se radi nije fleksibilan, ili u kojemu nema vizije napretka. Smatram da su nastavnici, uvjeti i tematika na edukaciji HDO-a bili na zavidnoj razini.

Menadžer održavanja, dipl. ing. Mario Cikojević kaže kako je izobrazba u najvećoj mjeri utvrdila znanja koje je stekao kroz dosadašnji rad u globalnim kompanijama. No, dobio je i dodatna teoretska znanja i pojašnjenja s kojima je upotpunio cjelokupnu sliku vezanu uz tematiku održavanja kao inženjerske discipline.

– Novostečena se znanja apsolutno mogu primijeniti u praksi – tvrdi Cikojević – no ipak je pitanje gdje, u kojoj mjeri i u kojem opsegu. Uvođenje novosti u sektor održavanja ovisno je o stupnju tehničke i opće kulture u svakom pojedinom poduzeću. Zato valja mudro odmjeriti situaciju i strpljivo djelovati. Pri tome je podrška višega vodstva uvjet bez kojega se promijene teško mogu provesti.

Svi su polaznici tijekom edukacije dobili bogato opremljene mape sa suštinskim gradivom iz predavanja te dvije knjige: Lean management i temeljni priručnik HDO-a Održavanje i gospodarenje imovinom iz kojih se pripremaju za izlazak na certifikaciji ispit.

Priveden je kraju i zadnji, deveti, tjedan izobrazbe za Europskog stručnjaka upravljanja održavanjem u organizaciji Hrvatskog društva održavatelja. Kao što su komentirali polaznici i predavači, a potonji su bili redom najeminentniji stručnjaci s hrvatskih tehničkih fakulteta i inženjeri s dugogodišnjom praksom u gospodarstvu, predavanja su se protegla kroz devet tjedana i dva godišnja doba. Predavanja su, slažu se svi, bila vrlo sadržajna jer su u teoretsko i znanstveno tkanje utkane nebrojene niti primjera iz prakse. Tako su riječi i brojke postale slike koje su predočile kako funkcionira vrhunska (ali i loša) praksa održavanja, kao i nove menadžerske tehnike na pragu digitalizacije proizvodnje i Industrije 4.0.

Posljednjega tjedna predavanja bilo je govora o normama u održavanju, s kojima se većina polaznika već susretala pa možda i s novom normom ISO 55000 – Sustav upravljanja imovinom.

ESUO izobrazba započela je 31. siječnja u zimsko godišnje doba. Prošlo je osam tjedana od početka, tako da su predavači i polaznici u prostorijama Hrvatskog inženjerskoga saveza dočekali i proljeće.

– Kroz to vrijeme dogodilo se puno lijepih stvari – naglasio je prof. dr. Nedjeljko Štefanić – izobrazba je pri samome kraju, a polaznici su naučili i utvrdili cijeli spektar znanja potrebnih za europsku i svjetsku certifikaciju zvanja kojim se u praksi bave – održavanjem tehničkih sustava i industrijskih pogona. Pri tome su se susreli s najsuvremenijim tendencijama i tehnologijama koje su temelj galopirajuće Industrije 4.0. Tako je prof. Štefanić uspoređivao norme iz serije ISO 9000 s Lean-om te je prenio zanimljive informacije i dojmove sa skupa G20 u Berlinu, koji j bio posvećen digitalizacijom proizvodnje.